jevreji

Da se primijetiti da se savremene generacije muslimana odlikuju izvanrednim nepoznavanjem svoje islamske historije. Istinitost ove konstatacije se nigdje tako ne ocituje kao na pitanju Palestine, Kudsa i Jevreja. Kada je u pitanju ova tematika, kod muslimana nailazimo na zbrku pojmova, ne samo kod obicnih ljudi, nego i kod onih koji sebe smatraju intelektualcima.

Nastanak jevrejske države, Izraela

Godine 142. n.e. Terfulijan je raselio gotovo sve Jevreje, jedne je poslao na galije, a druge na Rajnu i od njih poticu evropski Jevreji zvani Aškenazi.

Prije ovog protjerivanja Allah, dž.š., je protiv njih 70-te godine po Isau, a.s., poslao Rimljane, koji su razorili Hejkel, mesdžid Sulejmana, a.s., mnoge Jevreje pobili, a ostale protjerali na Arapski poluotok, Egipat, Irak i Evropu. Takoder, i za vremena Muhammeda, s.a.v.s., Jevreji su doživjeli dva progona, jedan iz Medine nakon kršenja ugovora, a drugi u bici na Hajberu, kada su svi Jevreji protjerani sa Arapskog poluotoka.

Od 70-te godine pa do 14. 05. 1948. godine, devetnaest posljednjih vjekova, ne postoji nikakva jevrejska država na tlu Palestine. Prvi dio ovog perioda Jerusalem je mijenjao vladare (Rim, Perzija, Bizant), da bi ga 638. godine zauzeli muslimani, a halifa Omer, r.a., ga licno preuzima od patrijarha Sofranija. Od tada, pa do 1918. godine, skoro 13. vjekova, Palestinom i Jerusalemom vladaju muslimani.

Tako stoji stvar sa tzv. "historijskim pravom" Jevreja na Palestinu. I dan-danas Jevreji gaje ideju da su oni odabrani narod i da je Palestina njihova Obecana zemlja, u koju se kane svi vratiti i okupiti.

Da bi ostvarili svoje vjekovne snove, godine 1895. osnivaju cionisticku organizaciju, a njen osnivac je bio Teodor Hercl, u cijoj se knjizi "Jevrejska država", prvi put javlja ideja o jevrejskoj državi na tlu Palestine.

Godine 1898. održava se Kongres cionisticke organizacije, gdje je usvojena odluka i plan da se tacno za 50 godina, zvanicno proglasi Jevrejska država. I doista, 14. 05. 1948. godine UN dodjeljuju 56% Palestine koja je pod okupacijom Engleske, Židovima. Jevrejska Agencija (Vrhovni organ svjetske cionisticke organizacije), proglašava Izrael, a odmah nakon toga izbija rat izmedu Izraela i susjednih arapskih država. Medutim, rat nije dugo potrajao i vec 18. 07. 1948. godine sklapa se primirje i Palestina se dijeli. Izrael dobiva 6.400 kvadratnih milja, a arapska strana 3.600 kvadratnih milja.

Nakon rata 1956. i 1967. godine, židovi dva puta proširuju Izrael otimanjem zemlje i protjerivanjem Palestinaca.

Racuna se da je u trenutku stvaranja Izraela 1948. godine u Palestini živjelo oko 750.000 Jevreja, tako da je brojcani odnos izmedu Palestinaca i Jevreja bio 3 : 1. Nakon stvaranja Izraela, pa do 1967. godine, uselilo se još 1.350.000 Jevreja. Prema nekim podacima Izrael je 1967. godine brojao nešto preko 2.300.000 stanovnika. Sredstva za useljavanje vecim dijelom tzv. jevrejski narodni fond, koji je osnovan još pocetkom ovoga vijeka i koji sakuplja dobrovoljne priloge od Jevreja širom svijeta.

Od 1950. do 1963. godine u izraelsku privredu investirano je 900 miliona dolara stranog kapitala, uglavnom jevrejskog sa Zapada.

Individualni pokloni u tom periodu pribavljali su 15 miliona dolara godišnje. Racuna se da je Izrael u razlicitim oblicima za 20 godina primio u vidu poklona oko 7,5 milijardi dolara (svaki Izraelac po 3.100 dolara). Izrael je jedinstvena pojava u politickoj historiji, u tom smislu što ova država u trenutku osnivanja nije imala ni teritoriju ni stanovništvo. Teritoriju je pribavila otkupom i otimanjem, a stanovništvo useljavanjem iz svih dijelova svijeta. U ovom pogledu Izrael predstavlja državu bez presedana u historiji.

Mesdžidu-l-Aksa bol ummeta

Osvajanjem i otimanjem Palestine, Jevreji su ujedno okupirali i Mesdžidul-Aksa, prvu Kiblu muslimana i treci mesdžid po vrijednosti, nakon Kabe i Poslanikove džamije. Ovaj mesdžid je i danas u rukama najvecih neprijatelja Islama i dužnost je svim muslimanima da ulože sve što su u mogucnosti da se oslobodi prva Kibla muslimana.

Muhammed,s.a.v.s.,je u noci Isra'a prenesen iz Kabe do Mesdžidul-Aksaa, gdje je kao imam klanjao ostalim poslanicima. Nakon Poslanika,s.a.v.s., u ovom Mesdžidu su klanjali Omer,r.a., Ebu Ubejde i velikani od ashaba. Allah, ž.š., Kur'anu spominje vrijednost ovog mesdžida i okolne zemlje, pa kaže u suri El-Isra': "Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom casu noci preveo Svoga roba iz Mesdžidul-Harama do Mesdžidul-Aksaa, ciju smo okolinu blagoslovili, kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali. - On, uistinu, sve cuje i sve vidi.". (Prijevod znacenja - El-Isra, 1.)

Mesdžidul-Aksa je, nakon Kabe, prvi mesdžid koji je sagraden na zemlji. Bilježi Muslim u svom "Sahihu" od Ebu Zerra, r.a., da je rekao: "Upitao sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., o prvom mesdžidu koji je sagraden na Zemlji, pa je rekao: "Mesdžidul-Haram" - Upitao sam: "A koji je poslije? "Mesdžidul-Aksa" - rece Poslanik. Koliko je izmedu njih (godina)? - upitao sam. Poslanik rece: "cetrdeset godina, a sva Zemlja ti je mesdžid, pa gdje god te zatekne namaz, klanjaj.".

Danas ovaj mesdžid, nakon što mu je Allah, dž.š., Israom povratio svetost i ocistio ga, drže židovi, Allahovi neprijatelji i neprijatelji Islama, narod na kojem je Allahovo prokletstvo i srdžba do Sudnjeg dana.

"Dva puta ce nered na zemlji pociniti"

Nakon govora o Svetoj zemlji i Palestini, Kur'an prelazi na govor o neredu koji ce židovi pociniti na zemlji, o njihovoj pretjeranoj oholosti i na kraju o njihovom uništenju, cijim bi uzrokom mogli biti muslimani.

Kaže Uzvišeni: "I Mi smo u Knjizi objavili sinovima Israilovim: "Vi cete, doista, dva puta nered na Zemlji uciniti i preko mjere oholi postati. I kada dode vrijeme prvog nereda, poslacemo protiv vas robove Naše, silno mocne, oni ce uzduž i poprijeko zemlju vašu pregaziti i prijetnja ce se ispuniti.". (Prijevod znacenja - El-Isra', 4-5.) Komentatori Kur'ana se, po pitanju onih koje Kur'an navodi da ce ih Allah, dž.š., poslati protiv židova, razilaze na nekoliko mišljenja. Neki smatraju da su to Babilonci na celu sa Nabukodonosorom, a ovakvog je mišljenja i Ibn Abbas, r.a., Katade je na stanovištu da je Allah, dž.š., protiv židova poslao Džaluta sa njegovom vojskom, a oni su bili silno mocni. Kaže Mudžahid: "Došla im je vojska iz Perzije, a sa njima je bio Nabukodonosor.".

Medu ovim mišljenjima postoji odredena kontradiktornost i ako tematski prostudiramo ove ajete, može se doci i do slijedecih rezultata. Ajeti koji govore o neredu kojeg ce židovi pociniti na Zemlji su objavljeni u Mekki i postavlja se pitanje, da li je se ovaj dogadaj desio prije objavljivanja ajeta ili ce se tek desiti?

Ono u što nema sumnje je da su židovi prije objavljivanja ajeta, više put uništavani. Krajem šestog stoljeca p.n.e., babilonski kralj Nabukodonosor, osvojio je Palestinu, porušio hram u Jerusalemu i na hiljade Jevreja odveo u ropstvo.

Takoder su i Rimljani pod vodstvom imperatora Titusa 70. g. n.e. u prvom stoljecu prije Isaa, a.s., osvojili Palestinu, porušili hram u Jerusalemu i mnoge Jevreje pobili i porobili. Uzrok ovih progona i uništavanja je njihov loš odnos prema Allahovim naredbama i poslanicima koji su im slati. Zbog Allahove, dž.š., srdžbe koju su izazvali svojim nevjerstvom i odmetništvom, do Sudnjeg dana ce biti ponižavani i protjerivani. Kaže Uzvišeni: "I poniženje i bijeda na njih padoše i Allahovu srdžbu na sebe navukoše zato što u Allahove dokaze nisu vjerovali i što su ni krive ni dužne vjerovjesnike ubijali, zato što su neposlušni bili i što su sve granice zla prelazili.". (Prijevod znacenja - El-Bekare, 61.)

Ko su odabrani robovi

U drugom ajetu Allah, dž.š., kaže: "I Gospodar tvoj obznani da ce do Sudnjeg dana protiv njih slati one koji ce ih kažnjavati na najgori nacin.". (Prijevod znacenja - El-A'raf, 167)

Znaci, nije na odmet da su židovi prije Muhammeda, s.a.v.s., više puta cinili nered na Zemlji i da su bili uništavani, a da ce se nered i njihovo uništavanje, koje se spominje u ajetu, može desiti i nakon objavljivanja ajeta. Ovo možemo zakljuciti iz samog ajeta u kojem Allah, dž.š., kaže: "I kada dode vrijeme prve od dvije prijetnje..." (Prijevod znacenja - El-Isra', 5.), jer rijeci fe iza (pa kada) u arapskom jeziku oznacava prilošku odredbu za buduce vrijeme, a ovaj prilog je korišten i u drugom ajetu.

Takoder iz Allahovih, dž.š., rijeci: "... poslacemo protiv vas robove Naše, silno mocne..." (Prijevod znacenja - El-Isra', 5.), zakljucujemo da su oni koji ce uništiti židove, vjernici iz ovog ummeta, jer je Allah, dž.š., rijec "robovi" pripisao Sebi, a to je pocast koju zaslužuju samo odani Allahovi robovi. Kaže Uzvišeni: "A robovi Milostivog su oni koji po Zemlji mirno hode.". (Prijevod znacenje - El-Furkan, 63.) Takoder Uzvišeni kaže: "Slavljen neka je Onaj koji je Svoga roba preveo...". (Prijevod znacenja - El-Isra', 1.) Ova pocast i svojstvo (robovi Naši) ne može se nikako pridodati niti Babiloncima, ni Rimljanima, jer su oni bili idolopoklonici, nego se odnosi na Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i ashabe, r.a., koji su, nakon kršenja ugovora od strane židova, protjerali sve židove iz Medine, Hajbera i Tejme. Plemeniti Kur'an opisuje ovo progonstvo židova u suri El-Hašr: "On je prilikom prvog progonstva iz domova njihovih protjerao one sljedbenike Knjige koji nisu vjerovali. Vi niste mislili da ce otici, a oni su mislili da ce ih utvrde njihove od Allahove kazne odbraniti, ali im je Allahova kazna došla odakle se nisu ni nadali i On je u srca njihova strah ulio, vlastitim rukama i rukama vjernika svoje domove su rušili. Zato uzmite iz toga pouku, o vi koji ste razumom odbareni.". (Prjevod znacenja - El-Hašr, 2.)

Poslije ovog prognanstva, jedan dio židova je pobjegao u Šam(podrucje Palestine, Sirije i Jordana), gdje po drugi put pocinju praviti nered i nasilje.

Nakon ovih dogadaja kur'anski ajeti pocinju govoriti o drugom neredu kojeg ce židovi pociniti. Kaže Uzvišeni: "Zatim cemo vam dati pobjedu protiv njih i pomoci cemo vas imecima i sinovima i ucinit cemo vas brojnijim.". (Prijevod znacenja - El-Isra', 6.) Allah, dž.š., nas obavještava da ce židovima dati pobjedu nad onima koji su prvi put pregazili i osvojili njihovu zemlju. U ajetu je upotrijebljena rijec ''kerrete'', što znaci država i vlast. cinjenica je da židovi kroz historiju nikada nisu porazili Babilonce i imali državu, i vlast nad njima, a to se ne može ni ubuduce desiti, jer su Babilonci narod koji je u potpunosti nestao sa zemaljske kugle. Prema tome, možda je ispravnije da oni protiv kojih su židovi izvojevali pobjedu su muslimani ovog ummeta. Ovu tvrdnju mogu potvrditi dogadaji ovog vijeka, a to je stvaranje Izraela, okupiranje Palestine i Mesdžidul-Aksaa i vojne pobjede židova nad muslimanima, Arapima.

Židovi nikad brojniji

Dalje, u nastavku ajeta, kaže Allah, dž.š.: "... i pomoci cemo vas imecima i sinovima i ucinit cemo vas brojnijim.". Ovdje se namece pitanje; da li je Allah, dž.š., dao židovima imetak i sinove, prije ovog vremena, vremena u kojem židovi imaju državu, jaku privredu i veliki natalitet? Odgovor bi bio, jer otkako su židovi izazvali Allahovu srdžbu i prokletstvo, oni su u stalnoj patnji i iskušenjima. Prije Islama porazili su ih Babilonci i Rimljani, poslije, u vremenu Muhammeda, s.a.v.s., muslimani su ih protjerali sa Arapskog poluotoka, Evropljani su ih protjerali iz Španije i posljednji progoni su bili u Drugom svjetskom ratu, kada ih je Hitler porobljavao i proganjao. Sada židovi, ne samo u Palestini, nego u citavom svijetu, cine nered, cega smo svi svjedoci. Najvece patnje i torture trpe Palestinci, nad kojima se provodi genocid, kojeg historija ne pamti. Ubijaju se, proganjaju, oduzima im se imovina, ruše kuce na cijim se ruševinama grade nove za Jevreje koji se svakodnevno doseljavaju u Izrael. Godine 1969. zapalili su Mesdžidul-Aksa, prvu Kiblu muslimana i sveto mjesto Allahovo, dž.š. židovi, su takoder, planirali srušiti Mesdžidul-Aksa prije 2.000 godine, koja se, inace, poklapa sa tromilenijumskom godišnjicom podizanja Kudsa i osnivanja prve židovske kraljevine. Ovim spomenom se završava jedna epoha židovske historije, i po njihovom vjerovanju nastupa nova, koja sa sobom donosi radosnu vijest o židovskoj prevlasti i dominaciji. A sama prevlast nece imati nikakvog znacaja i vrijednosti ako se židovska kibla (Sulejmanov, a.s., hram) ne podigne na mjestu Mesdžidul-Aksaa.

Kraj u korist muslimana

Možda bi rušenje Mesdžidul-Aksaa bilo ulje na vatru i vjerovatno pocetak kraja i njih i njihove države. Allahovo, dž.š., obecanje ce se, bez sumnje, ispuniti. Kaže Uzvišeni: "A kada dode vrijeme druge prijetnje, poslacemo ih da na licima vašim tugu i jad ostave i da u Mesdžid kao i prvi put ponovo provale i da sve što osvoje do temelja poruše.". (Prjevod znacenja - El-Isra', 7.) Allah, dž.š., u ovom ajetu najavljuje kraj njihove države i nereda koji cine na Zemlji. Gledajuci na sve okolnosti i dogadaje, ono o cemu nas Kur'an obavještava u prethodnom ajetu veoma je blizu. Takoder, i u sunnetu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., nalazimo nagovještaj da ce se desiti borba (rat) izmedu muslimana i židova, u kojem ce židovi biti poraženi. Bilježi Buharija i Muslim hadis u kojem Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: "Nece nastupiti Sudnji dan sve dok se muslimani ne budu borili protiv židova. Muslimani ce ih ubijati, a svaki kamen i drvo ce govoriti, o muslimanu, o Allahov robe, ovo iza mene je židov, dodi pa ga ubij, osim drvo garkad, a ono je drvo židova.". Problem Palestine i Mesdžidul-Aksaa nije samo problem Arapa, nego svih muslimana. Zbog toga je dužnost svih muslimana da se spremaju za ovaj obracun, duhovno i materijalno, ali da vjeruju da je pobjeda samo od Allaha, i da ona dolazi, ako mi pomognemo Islam njegovim praktikovanjem.

Omer, r.a., je napisao, jedne prilike, pismo Sadu ibn Ebi Vekkasu, u kojem je oznacio principe rata u Islamu. U pismu stoji: "Tebi i vojsci koja je s tobom oporucujem bogobojaznost, a bogobojaznost je najbolja sprema protiv neprijatelja. Znajte da vaše neprijatelje pobjedujete samo zbog njihovog griješenja prema Allahu, dž.š., pa ako se izjednacimo sa njima u griješenju, protiv njih necemo moci, jer naš broj nije kao njihov broj, i naša spremnost nije kao njihova spremnost.".

Pa, uzmite pouku, vi, koji pamti imate.